Naš glas Lučkog vjesnika/Port Newsa dopire daleko, i po Europama, jer internetska stranica županijske Lučke uprave vidi se planetarno, odsvukud. Tako su mnogi stranci usvojili našu ideju staru nekoliko godina da je i Bura hrvatski brend pa je snimaju...
Ta se ideja dogodila jednog ljeta kad je reportere Lučkog vjesnika najava jake bure zatekla u Rogaču na Šolti i sva sreća da smo bili na svom brodiću Betalini pa smo odmah mogli u Split, a drugi su morali čekati u redovima za trajekte kako bi otplovili prije neuobičajeno jače bure.
PJENA ZA OKO I DUŠU
I kad se usred ljeta nađeš na kopnu, najbolje ti je u auto pa u Karlobag prije nego zatvore Maslenički most. Tamo i u Senj stranci dolaze gledat i fotografirat hrvatsku buru i more kao posuto snijegom, uspjenjeno valovima koji zapjene i oko i dušu. Odmah nam je palo na pamet da bi Senj i Karlobag od Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije sigurno dobili i specijalne tribine u luci kamo bi se pentrali turisti da snime hrvatsku buru, haha, ali ni to nije samo za zafrkanciju. Posvuda u svijetu se brine i o prirodnim fenomenima, čudima, pogodama i nepogodama.
KAPETANI I SKIPERI
Luka kao elementarni „proizvod“ svake lučke uprave ujedno je i zaštita od svake elementarne nepogode. Pa i od bure. A svaka nepogoda ujedno je i pogoda za turistu koji je ujedno i avanturista kao što je i svaki pomorac strastveni nautičar. Ipak, u svemu tome valja imati mjeru, kulturu ponašanja na moru, osjećaj odgovornosti za sigurnost plovidbe broda a prije svega putnika i posade, znači ljudi. Zato smo u Lučkom vjesniku objavljivali i priče pomoraca profesionalaca, kapetana iz njihovih udruga i klubova, koji i sami objavljuju časopise s edukativnim sadržajem, pa storije skipera svake vrsti na našem Jadranu.
SAMCI U DVOJE
Zimski ugođaj na Jadranu sigurno je još i originalniji od ljetnjeg, ali kad se govori o zimskoj sezoni valja imati na umu da to nije neostvarivo nego da je to sve skupa drugi pristup iz jednostavnog razloga što se ljetni turizam „konzumira“ masovno a zimski je za „samce u dvoje“, za tihi raspašoj u sebi, za erupciju uživanja ispod glasa, šotovoče, pa taj zimski proizvod valja tako originalnije i smisliti, pripremiti, te raspiriti i kao more, i kao žeravu. Ovim tekstom i fotografijama porinut ćemo vas u beskonačnu zimsku bonacu koja se najčešće odmara od bure i juga na našem Jadranu ususret Božiću i u siječanjskom porinuću svakog novog Ljeta.
REGATE I LIGNJOLOVI
Recepti za zimski turizam bez ikakva truda i muke nude se sami svakome na prirodnome „švedskom stolu“ Srednje Dalmacije jer se stalno nešto događa i ljeto u tom smislu bujanja života nikad ne prestaje. Dolazak jeseni je pravi klimax življenje ovog podneblja prateći jematvu svega od vinograda i maslinika do svih luka Srednje Dalmacije. A još više se feštaje na moru. Najprije tradicionalna jedriličarska regata Mrduja koja zna privući i tri stotine brodova pa je zovu splitskom i hrvatskom Barcolanom.
Nemaš se kad odmoriti jer već u listopadu krene i Viška regata. Mrduja je imala problema s „hrvatskim brendom“ od bure te se odgodila za dva dana a Viška regata je zaglibila u bonaci, još jednom hrvatskom brendu koji vlada zamisli – više zimi nego ljeti.
Istodobno se slavilo i u svim portima Srednje Dalmacije jer je jematva doba kad se starta u sezonu lova liganja te svi klubovi priređuju velike ribarske fešte pa je tako ove jeseni proslava lignjolova u Kaštel Starom bila rušenje svih rekorda, sudjelčovalo je oko osamdeset brodica i prizor je bio spektakularan uz vatromet kad su u porat Kaštel Starog počele pristizati posade lignjolova i zatim glazba, večere na otvorenom... Kaštel Stari je profitirao zahvaljujući društvu „Srdela“ koje je privuklo ribare iz mnogih susjednih mjesta a onda se skoro isto ponovilo i u Arbaniji preko puta na Čiovu tako da Srednja Dalmacija zbilja ljeto drži kroz cijelu godinu. Posvuda u pedesetak luka i lučica Splitsko-dalmatinske županije zbivalo se neko slavlje, ribarsko, jedriličarsko, nautičarsko ili uopće pomorsko. Zato je luka toliko svima – luka!