Stobreč ima svoj mali poluotok, iznad kojega se u daljini vide Mosor i Perun, ima svoje ušće rijeke Žrnovnice, a ima i svojih pet tisuća Stobrečana. Stobreč ima i svoj Split čije je zapravo istočno predgrađe jer, uz malo dulju šetnju, svatko bi mogao i pješice do Dioklecijanove palače.U doba Epetiona grad je cvjetao, a luka je bujala, što je lako zaključiti po nalazima: prostirala se sve do ušća Žrnovnice. Poslije je Salona sve poklopila i nakon punih tisuću godina razvilo se novo, ovaj put ruralno, naselje kraj crkve svetoga Lovre. Odatle Stobreču i ime.A u najnovije doba opet senzacionalno otkriće iz prošlosti koje je obišlo svijet: legendarni kralj Artur pokopan je u Stobreču, što se dade zaključiti iz natpisa na pronađenu sarkofagu u kojemu počiva Lucius Artorius Castus! Nema ni vitezova Okruglog stola da nam potvrde je li doista riječ o kralju Arturu, ali to toliko i nije važno. Stobreč je stvoren za život, a ne za počivanje.